BELLA ITALIA

Ovoga puta odlučili smo se na organizirano grupno putovanje jer nismo imali vremena sami istraživati. S jedne strane bila je to super odluka jer smo u Zagrebu sjeli na bus te do Italije nismo trebali razmišljati baš o ničemu. S druge strane termin koji smo odabrali (termin oko Praznika rada) nije baš bila najbolja varijanta jer su se svi Balkanci sjatili u Toscanu. Na benzinskim postajama glavni jezik bio je hrvatski, slovenski, srpski i bosanski, a sad si možete zamisliti kako je to izgledalo kad je većina nas trebala na piš pauzu. 🙂 No sve u svemu, bilo je jako lijepo. Posjetili smo Bolognu, Prato, Firenzu, Lucu, Pisu i nacionalni park Cinque Terre. Spavali smo u malom hotelu u Montecatini Termama i hotel nije baš bio najsjajnija opcija, ali za prespavati je bio ok. Ako ste ljubitelj malo boljih hotela, onda je moja preporuka da birate hotele više kategorije jer hotel s 3 zvjezdice u kojem smo mi odsjetli bio je u rangu naše dvije zvjezdice. Ono na što se još morate pripremiti su velike gužve u gradovima, toliko velike da ako idete u Firenzu na jedan dan nema smisla ići u muzeje. Svugdje je red tako da morate čekati više od sat vremena da biste ušli u neku znamenitost.

Sad malo o hrani

Ja sam naravno najviše bila opterećena hranom jer smo u hotelu uzeli opciju noćenje s doručkom. Pokazalo se kao odlično rješenje jer večere u hotelu su po većini bile jako loše. Barem su tako ispričali kolege koji su bili s nama u grupi. Mi smo kruzali po restoranima i degustirali talijanske specijalitete. Ako pogledate jelovnik u suštini, pronaći ćete samo specijalitete od tjestenine, salate i pizze kao i poneki morski specijalitet. Mesa ima jako malo u ponudi, ali možete pronaći njihov tradicionalni Toskanski odrezak, nešto slično bifteku, ali krvavo. Mi ga nismo probali, ali su nam naglasili da se kuhari naljute ako tražite jače pečen jer je to uvreda za njih. Što krvavije, to bolje.

Ono što je meni nedostajalo su juhe. Možete pronaći samo riblju juhu koja je poprilično skupa ili Toskansku juhu koja je varijanta naše maneštre. Najjeftinija juha bila je 8 € dok je najskupnja bila čak 25 €. Oduševilo me to što u tjestenine i rižota ne stavljaju vrhnja za kuhanje što mnogi naši restoranu rade. Nisam trebala govoriti: „Molim vas samo bez vrhnja.“ Pizza je odlična, u potpunosti drugačija od naše. Moj muž bi rekao prazna, ali meni je bila super. Jela sam vegetarijansku i bila je odlična. Rajčica ima skroz drugačiji okus, slatka je i ukusnija nego naša. Sir stavljaju skoro u svako jelo, te osim tradicionalnih brusketta, možete pronaći i specijalitete od talijanskog kruha s nadjevom (focaccia).

Što se tiče deserta izbor nije bio baš prevelik, ali uvijek se možete zasladiti njihvim sladoledom kojeg će vam nadjevati špatlicom. Ako ste više ljubitelj hrane s nogu, u svakom gradu možete pronaći različite specijalitete brze hrane, krumpiriće, pizza cut, sendviče ili par pržene ribice koje vam serviraju u papirnatim tuljcima. Ono što svakako morate znati, da se na začudite kada dobijete račun, je coperta. Coperta je usluga koju vam svaki restoran naplati kada sjednete u njihov prostor. To bi bilo kao zauzimanje mjesta i kreće se između 2 do 4 € po osobi tako da si unaprijed ukalkulirajte u budžet prije nego mislite ostaviti napojnicu. Sve u svemu hrana je bila super i totalno Crohn friendly tako da nisam imala nikakvih problema.

Malo o tome što smo vidjeli

Neću pisati o svakom gradu posebno već samo o onome što zasigurno morate staviti na listu svojih prioriteta ako putujete u jednu od ovih gradova. Naravno svaki od njih ima povijesne trgove, crkve te je svaki od njih poseban na svoj način. Mene je oduševila tržnica u Bologni koja je tako životopisna, puna raznih boja i pristupačnih domaćina. Povijest i kulturna baština Firence zaista oduzima dah. Mali gradići Luca i Prato odišu nekom mirnoćom i posebnošću. Pisa i njezin trg čudesa zaista su prekrasni, ali samo u startu osmislite način kako ćete fotografirati kosi toranj jer kada dođete na taj trg imate osjećaj kao da svi guraju taj jadni toranj. Nacionalni par Cinque Terre bio je jedan od ljepših dijelova putovanja jer smo putovali vlakom od gradića do gradića što daje posebnu čar istraživanju. Male kučice u boji smještene uz more zaista su vrijedne spomena. Ako ništa drugo, odlično izgledaju na fotkama.

Svakako izlet koji se isplatio, mada to nije Toscana koju sam ja željela vidjeti jer nismo vidjeli one prekrasne vinograde s razglednica i poznatih talijanskih filmova.  To će pričekati neko drugo putovanje.

(Visited 307 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *